Tri vrste ljudske bede

Iako je ova beseda izgovorena davno, od pape koji više nije među nama, i to u vreme velikog posta, a ne božićnog posta, tema koju obrađuje i dalje ostaje izuzetno relevantna za svakog hrišćanina. Veliki post, na zapadu vreme korizme, period od četrdeset dana uoči Uskrsa, služi kao vreme duhovne i pokorničke pripreme za proslavu Uskrsa. Naziv potiče od latinske reči quadragesima, što znači „četrdeset“, i inspirisan je biblijskim periodima od 40 dana, poput Isusovog boravka u pustinji. Tokom korizme, vernici se posvećuju molitvi, postu, dobrim delima i obraćenju, a liturgijska boja crkvene odeće je ljubičasta. Upravo i u ovom periodu Božićnog posta posebno dolazi do izražaja potreba da duhovno preovlada nad materijalnim, zbog čega je beseda koju prenosimo i danas od velike važnosti.

U svom korizmenom obraćanju iz davne 2014. godine, papa Franja upućuje vernicima snažnu i duboko jevanđelsku poruku, zasnovanu na rečima apostola Pavla: „Znate darežljivost Gospoda našega Isusa Hrista: premda je bio bogat, radi vas posta siromašan, da se vi obogatite njegovim siromaštvom“ (2 Kor 8,9). Ovaj apostolski stih papa postavlja kao polaznu tačku za razmišljanje o putu obraćenja, o ličnoj i zajedničkoj vernosti Jevanđelju, kao i o smislu hrišćanske solidarnosti u savremenom svetu.

Papa podseća da je sveti Pavle ove reči uputio zajednici u Korintu kako bi ih ohrabrio da velikodušno pomognu siromašnim hrišćanima u Jerusalimu. Danas, kroz isto poslanje, papa Franja pita svakog vernika: Šta nama znače ove reči? Kako ih primeniti u današnjim društvenim i ekonomskim okolnostima? Šta znači živeti siromaštvo u duhu Jevanđelja?


Hristos – Bog koji se otkriva u siromaštvu

Papa Franja naglašava da se Bog čoveku ne otkriva u sili, luksuzu i političkoj moći, nego u smernosti i blizini. Iako večni Sin Božji, jednak Ocu u slavi, Isus se „ovaplotio“, uzeo ljudsku narav i postao jedan od nas. Ovaploćenje je za papu temeljna istina vere i vrhunac božanske ljubavi — ljubavi koja se ne boji da siđe do čoveka, da deli njegov život i preuzme njegove slabosti.

Hristovo siromaštvo nije puko odsustvo dobara, nego aktivan čin ljubavi. Isus ne spasava svet odozgo, iz privilegovane pozicije, nego time što stoji u redu s grešnicima na obali Jordana, ulazi u vode krštenja i preuzima na sebe teret ljudske krivice. Njegovo siromaštvo jeste njegova blizina, saosećanje i samodarivanje. U tome je, kaže papa, skriveno najdublje bogatstvo Hristove ličnosti.

Papa ističe da je Hristovo najveće bogatstvo u njegovoj savršenoj sinovskoj vezi s Bogom Ocem: poverenje, predanje i stalno traženje volje Očeve. To je „bogato siromaštvo“ koje on deli sa svima koji mu žele biti bliski. Vernici su pozvani da se obogate upravo tim siromaštvom — siromaštvom koje oslobađa.


Tri vrste ljudske bede

Papa Franja pažljivo razlikuje siromaštvo koje oslobađa od „bede“ koja ponižava i razara. Beda, tj. stanje koje čoveka lišava dostojanstva, javlja se u tri oblika:

1. Materijalna beda

To je konkretno, fizičko siromaštvo koje pogađa ljude lišene osnovnih prava: hrane, vode, krova nad glavom, zdravstvene brige, obrazovanja i zaposlenja. Materijalna beda je rana čovečanstva, a zadatak Crkve jeste da vidi u licu siromaha lice samoga Hrista.
Papa poziva na promenu mentaliteta, jer društvo koje od moći pravi idola, luksuz i novac gubi sposobnost za pravednu raspodelu dobara i solidarnost.

2. Moralna beda

Ona proističe iz robovanja porocima i unutrašnje neslobode. Papa govori o mladima koji padaju u ropstvo alkohola, droge, kocke, pornografije ili nasilja; o porodicama koje pate; o ljudima koji gube nadu i postaju zarobljenici beznađa. Moralna beda često je povezana sa društvenom nepravdom, nezaposlenošću i nedostatkom perspektive.

3. Duhovna beda

Najdublji oblik bede nastaje kada se čovek udalji od Boga i odbije njegovu ljubav. Papa upozorava da čovek koji misli da može sam, bez Boga, zapravo ide putem samoobmane i duhovne propasti. Duhovna beda je koren mnogih drugih kriza — ličnih, porodičnih i društvenih.

Jevanđelje je, naglašava papa, lek za duhovnu bedu: donosi oproštaj, novi početak i sigurnu nadu u Božje milosrđe. Hrišćanin je pozvan da bude radosni nosilac ove poruke.


Poziv Crkvi: blizina, milosrđe i žrtva

Papa Franja poziva vernike i crkvene zajednice da ne ostanu ravnodušni pred ljudskom bedom. Hrišćani su, po njegovim rečima, pozvani da učine isto što Isus čini: da priđu ranjenima, da se zaustave, dotaknu, uteše, pomognu, podele teret.

Korizma (a ovde možemo dodati i Božićni post) je posebno vreme za preispitivanje i autentično odricanje. Papa upozorava da odricanje koje ništa ne košta i ne dotiče čoveka — nije istinsko. Hrišćanska žrtva, kako kaže, treba da bude plod ljubavi, a ne puka formalnost.

Odricanje treba da otvori prostor za drugoga: da naše siromaštvo — slobodno izabrano, iz ljubavi — postane bogatstvo za nekoga ko trpi. Samo takva žrtva ima snagu obraćenja.


Na kraju obraćanja, papa Franja vernicima upućuje poziv da u te dane žive kao u vreme milosrđa, deljenja i istinskog povratka Jevanđelju. Poziva čitavu Crkvu da bude spremna da svedoči ljubav Oca koji u Hristu želi da zagrli svakog čoveka, naročito onoga koji trpi bilo kakvu vrstu bede.

Priredila Anđela Stevanović, mast.teol.

Izvor: Tekst baziran na:

Leave a comment